Uspio sam velemajstorski zaboraviti doma neke dvije neprobane Slovenke (drugom prilikom više o njima), pa sam mislio da će svetopatrikovska večer u DPP-u proteći u klasičnom Bernard – Černa Hora tempu…

Ali, prevarih se. Uz klasične pivske i nepivske ćakule (petorica traže posao, dvojica su našla novi, većina traži cure, svi bi mijenjali Mamića, mućko đubreee), u ruci mi se našla i jedna iznenađujuća bočica.

Plavo-ljubičasta etiketa, britanski oblik boce (ženskasto amforast), a u boci – piva s okusom čokolade! Youngs Double Chocolate Stout…

E tu se barba Riba prisjeti svih čokobeeradi u bogatoj mu karijeri, i uz dva promašaja (neka belgijska šećerna tabla, jeza) mozak mi dođe u dvije i sedmu, strogi centar Dublina i posljednji nekomercijalni irski pub, odnosno pivovaru. Kad bi gazde makli ogromni bakreni kotao iz sredine puba, moglo bi stat triput više ljudi. I izgubila bi se sva ljepota i bit.

Naručujemo pivu od oštrige i slušamo urbanu legendu da je ista nastala kad je kilavom šegrtu tijekom kuhanja pive, u kotao upala kamenica iz gablečnog sendviča. Pijemo. Gnušamo se. Odlučujemo se sad aza Porterhouse Chocolate Truffle Stout. I dugo uživamo. U ustima topla čokolada s velikim mjehurima i after podrig na pivu. Klasa, nezaboravno.

Dugo smo raspravljali o tome je li čokoladno pivo žensko pivo, i ima li uopće ženskih piva i zašto nas je strah žena koje loču pivu – da su u biti frajeri zarobljeni u oblo manjedlačno tijelo s lijepim lišcem. I da se žene koje piju pivo u stvari to rade samo zato da bi se prišmajhlale tipovima. I da je čokolada univerzalna namirnica. I općenito – napismo se.

Pa smo bacili sve teorije u vodu, strusili još koji Guinnes, kad smo, jel, već u Irskoj, i vratili se doma puni dojmova.

Otvorio sam tako novu čokoladušu i ponudio je Maji i Klari. Klara je rekla da joj je topla, a Maja da joj je topla. Onda sam je probao i ja i zaključio da žene ne znaju što je dobra piva. Iako je fakat bila topla. Pa sam doma ohladio drugu bocu i probao na novom uzorku – sebi. Malo prozirna i prerastresita pjena, prelagan i hlapeći miris te preagresivan napad na nepce. Glupi navaljuju, mudri čekaju, pa je nakon minute odstajavanja fakat sve bilo bolje i kompleksnije. Negdje oko trećeg decilitra sam dobio maksimum, poljubac sočne debele crnkinje s plantaže kave u Gvatemali. Koja je netom pogablala “8 Zlatnih” ili mali “Runolist”. Sasvim solidno za rijetku pivu od čokolade koja se da nabavit istočno od Europe.

Na kraju, nameće mi se zaključak da je pivo od čokolade u biti izvrsna stvar jer možeš lako privuć komada doma. Kužiš, ono, oš doć probat pivu od čokolade, sam sam doma, pa ono, donesi kilu odojka, kajaznam… Pa ako se dami i ne svidi okus – dokrajčiš pivkana sam. A komad ti je, jer je ipak samo žena pa je samim time i znatiželjna – već ušla u gajbu! I onda je sve na tebi…

Pivili ljudi!

 Ljubi Vas Riba!

Danas je pak na redu dvostruko penetrativni dan. Prije sastanka Društva Prijatelja Piva išao sam i na testiranje viskija. Kad te krene… Kako sam već jedared isprobavao 12 vrsta te oštre ječmenovine i to u njenoj gorštačkoj domaji, sad sam se mogao potpuno skoncentrirati i uživati upravo u ječmu kojeg ti uvijek daju da pomirišiš na testiranjima. A kako se od ječmenog slada proizvodi i viski i pivkan, tako sam natenane pijuckao Balić i u sebi mislio kak bi se od tog dimljenog ječma s otočja na zapadu dala napraviti jako fina tamna pivica, dimljena i gusta…

Negdje oko osam navečer ušao sam u našu pivsku izbu na remizi. Sin je reckao meso, neko je nabavio “Lom slane štapiće”, a Puf izvadio pšeničnu Aecht Schlenkerlu Rauchbier (od milja Šlenkerla, kao Bibija Kerla al duže), i to pšenično izdanje. Dakle, za neupućene (kao što sam i ja bio do pred koji mjesec pa se sad kurčim), riječ je o pivkanu koji dozrijeva u bačvama koje su napravljene od drva koja su se nasatala dimom u pušnici. A svi vrlo dobro znamo što se puši u pušnici, pa tako imaš dojam da si usred nekih tamo Čačinaca, Oriovca ili Đakova, i da ti domaćin kraj vatrice tople vadi na stol svoje netom klane svježe plodove tora, sve od slaninice, švargli, jezika, krvavica, šunki i kobasa… I on tako milo recka, a ti meziš i pijuckaš gusto tamno pivce, i jednostavno, jednostavno ti je lijepo. I, makar nema nikakve geografske veze, bez veze brijem da je neki pivski putnik upravo sa škotskih brda donio u mirnu Bavarsku šaku dimnog ječma i počeo priču o Šlenkerli. Naravno, trabunjam, ali jednom kad i vi omirišite…

Uglavnom, ovo bavarsko pivo iz Bamberga, kako lijepo piše u putopisu uvaženog kolege Pejića, je “pivo donjeg vrenja, s trinaest i pol posto slada, te oko pet posto alkohola, koje uz sjajnu jantarnu boju i punoću, te cvjetnu aromu hmelja, ima i snažan okus dima, koji dobiva sušenjem zelenog slada na otvorenoj vatri od bukove piljevine. Pivovara postoji od 1405. godine, a legenda kaže da je Schlenkerla bio nadimak davnašnjeg majstora pivara, kojeg je dobio zbog gegava hoda (schlenkern - gegati se).”

I tako smo pijuckali gegušu, barem se deset puta uvjerivši da i dalje ima taj nevjerojatni vonj na spaljeni štagalj u kojem se deset godina sušila tona kobasa godišnje, i usput, kao i svaki četvrtak razvlačili teme od izleta u London, preko treninga naše curling sekcije u Bratislavi, sitnih perverzija, sve do narudžbe novog kontingenta piva iz Zakavkazja u koji putuje jedan naš uvaženi član. Sit i pripit sjedam u tramvaj i tiho ali pedantno podriguckam tako fino, da se i par ljudi okrenulo i pokušavalo odrediti porijeklo mirisa.

Šlenkerlice, baš si kulerica, do sljedećeg sastanka i nove pive - pivili!

Ljubi Vas Riba!

Koprivnica, 18. veljače 2011. - Početkom godine Carlsberg Croatia je započela proizvodnju internacionalnog pivskog brenda Holsten te svoj asortiman obogatila još jednim visokokvalitetnim proizvodom. Holsten je njemačko pivo iznimne kvalitete, čija tradicija seže u daleku 1879. godinu kada je hamburška pivovara Holsten - Brauerei proizvela prve količine tog visokocijenjenog piva. O toj bogatoj tradiciji i pomno kontroliranim procesima proizvodnje simbolično svjedoči i logotip s likom viteza, kao zaštitnika kvalitete Holstena.

Holsten je osvježavajuće i lagano lager pivo na bazi ječmenog slada, s 4,5% alkohola te 42 kcal na 100 ml. Zlatno je žute boje, a u njegovom okusu prevladava bogatstvo i slatkoća ječma, uz blagu gorčinu koja u ustima ostaje nakon ispijanja. Na hrvatskom se tržištu Holsten prodaje samo u trgovinama, a zahvaljujući ekonomičnosti pakiranja hrvatskim su potrošačima njemačka pivska tradicija i kvaliteta dostupniji no ikad. Naime, Holsten je dostupan u PET boci od 2 litre čija je preporučena maloprodajna cijena 15,99 kuna.

Preuzeto od Carlsberg Croatia 18.02.2011. (Puf)